Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 520

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 535

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 542

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 578

Deprecated: Function set_magic_quotes_runtime() is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 18

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_PageDropdown::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1244

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_CategoryDropdown::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1442

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class wpdb in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/wp-db.php on line 306

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Object_Cache in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/cache.php on line 431

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Dependencies in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/class.wp-dependencies.php on line 31

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Http in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/http.php on line 61
human rights film festival » Blog Archive » portret eyala sivana
Strict Standards: Non-static method TanTanFlickrDisplayBase::headTags() should not be called statically in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-content/themes/cleanhomepro/photoalbum-resources.php(231) : runtime-created function on line 1

portret eyala sivana

Iako nije globalno popularan poput Michaela Moora, niti u svojem opusu ima antologijska djela poput “Shoaha” Claudea Lanzmanna, Eyal Sivan nesumnjivo spada u krug najcjenjenijih političkih dokumentarista danas.

Rođen u Haifi 1964., nakon što je kratko vrijeme radio kao fotograf u Tel Avivu, 1985. seli u Pariz, a dvije godine kasnije snima svoj prvi film “Aqabat-Jaber, passing through”, priču o svakodnevnom životu palestinskih izbjeglica u kampu Aqabat-Jabar. Već sljedeći film “Izkor, slaves of memory” (1990.) osvaja prestižne nagrade, zacrtava putanju njegovih kasnijih radova, i otpočinje sukob s izraelskim državnim aparatom. U “Izkoru” Sivan propituje načine na koje se sjećanje instrumentalizira u izraelskom obrazovnom sustavu i razotkriva “teleologiju” cionističkog super-narativa u njegovim temeljnim elementima – linearnosti i koherentnosti. Politika sjećanja, termin koji u praksu uvodi povjesničar Raul Hilberg, Sivan preispituje na pitanju židovske države i njezine politike. Kako je moguće da je narod koji je od sjećanja stvorio ne samo kult već i kulturu sposoban ponavljati slične zločine prema drugima danas.

Sam pojam sjećanja implicira i svoj negativ – zaborav. Sjećanje je platno na kojemu se uspostavlja trostruka negacija: negacija dijasporičke kulture Židova, takozvana “negacija egzila”; negacija judeo-arapske kulture i pozapadnjačivanje izraelaskog društva; negacija palestinske naqba-e, katastrofe koja je uslijedila nakon 1948. i stvaranja države Izrael. Na bazi te trostruke negacije razvija se „kompeticija među žrtvama“, u kojoj mučeništvo Izraela postaje ono mjerilo prema kojemu sva ostala postaju ako ne beznačajna, onda svakako gurnuta u vrlo daleki plan.

Specijalist” (1999.) nastavlja u tome smjeru i dotiče se nedodirljive teme, svete krave cionističke ideologije – Holokausta. Kako je i u samom filmu rečeno, na tragu Hannah Arendt i njezina izvještaja o banalnosti zla (u Izraelu prevedene gotovo četrdeset godina nakon objavljivanja), Sivan otvara mogućnost drugačije interpretacije suđenja Adolfu Eichmannu. Prikazujući organiziranu ideološku predstavu cionizma, fragmentacijom i montažom materijala koja ne slijedi linearni tijek procesa, kao i izbjegavajući elementrane informacije o kontekstu, Sivan subvertira logiku kojom je suđenje uključeno u cionistički super-narativ. Sabotiranjem uzročnoposljedičnog niza on istovremeno podriva i predstavljanje osude kao konačne pravde nad antisemitskim zločincima pod okriljem novostvorene države. Film je, očekivano, izazavao veliku buru i osude koje su išle sve do javnog proglašavanja Sivana antisemitom, prijetnji smrću i pisama s metkom i porukom “sljedeći neće stići poštom”.

Međutim, već njegov sljedeći rad dosljedno razvija postavljene teze: “Route 181: Fragments of a Journey in Palestine-Israel” (2004.), snimljen u suradnji s palestinskim autorom Michelom Khleifijem predstavlja inkarnaciju banalnosti zla u izraelskoj vojsci. Putujući po granici koja je uspostavljena UN-ovom Rezolucijom 181 susreću izraelskog vojnika koji ima filozofijske sklonosti, voli Kafku i… slijepo sluša naredbe i ne sumnja u njih. Iako se u filmu sličnosti realnosti nacističke i cionističke države ne ekspliciraju, više su nego natuknute. Ono na što Sivan cilja, međutim, nije u osnovi usmjereno prema cionizmu, već ga uzima samo kao njemu blizak i poznat (vrlo dosljedno u smislu življene kulture Raymonda Williamsa) primjer modela odbijanja prepoznavanja permanenentnog postojanja banalnosti zla, onoga što Umberto Eco naziva pra-fašizmom. Poopćenje toga zla, najekstremnije i najmasovnije u nacističkom režimu, napad je, kako govori još Hannah Arendt, na ljudsku raznolikost, na sve skupine i pojedince koje po nekom arbitrarnom ključu vođa i njihovih najbližih sljedbenika de facto ne potpadaju u kategoriju “ljudi”. Radi li se o političkim protivnicima, Slavenima, Židovima, belogardejcima, Hrvatima, Srbima, ženama, Crncima, Armencima, Krimskim Tatarima, Čečenima, homoseksualcima… svejedno je i nitko ne može imati pravo na ekskluzivnost žrtve. Naizgled paradoksalno, takvim se postupkom s jedne strane umanjuje zločin jer mu se oduzima univerzalnost zla, a s druge otvaraju vrata da, u “pravedničkom gnjevu” osvete, postane isprika za ponovno uzdizanje istoga.

Temeljni problem banalnosti zla, kako su to pokazivali autori od Kafke i Krausa, preko Hannah Arendt i Ionescoa do Umberta Ecoa i Rade Iveković jest u problemu odgovornosti, pitanju odabira i prosudbe. Jer, jednostavno rečeno, nije Hitler puštao plin u Auschwitzu, nije Staljin streljao zatvorenike u rudniku kod Jakutska, baš kao što nije Tuđman mučio zarobljenike u Lori niti je Milošević ubijao ranjenike na Ovčari, bez obzira što su izdavali naredbe. Činili su to “obični ljudi” koji su “samo slušali naredbe”, ma kako one monstruzne bile. Na pitanje koje Claudea Lanzmanna, prema vlastitom iskazu, muči, koje  “odbija razumijeti” i koje mora ostati neodgovoreno i zapravo neshvatljivo – “Zašto se Holokaust dogodio, zašto su Židovi ubijani? – Sivan u dugom nizu spomenutih autora jasno odgovara: poopćilo se zlo, nije se poopćio otpor. Ne negirajući vladavinu prava, odnosno nužnost uspostavljanja društvenog ugovora koji omogućuje zajednički, društveni život on upozorava na nužnost i obavezu suprotstavljanja rastu zla, fašizma i fundamentalizma u bilo kojem obliku.

Daljnje propitivanje univerzalnosti banalnosti zla, Sivan nastavlja i u svoja dva posljednja filma. “Iz ljubavi prema narodu” (2004.), film o nadziranju i kontroli u DDR-u također govori o tome – esktremna je to i gotovo nevjerojatna slika društva koje je usvojilo jedan super-narativ i razvilo sustav u kojemu je postalo nemoguće čak i progovoriti o mogućnosti ičega izvan njega. “Građani K.” (2007.), priča o usponu na vlast braće Kaczynski u Poljskoj, iako naizgled daleko vedrija društvena satira, u svojoj osnovi pokazaju na koji način se jedna opskurna, konzervativna i nazadna ideja (nacionalizam u konkretnom slučaju), marketinški i medijski vješto manipulirana i popularizirana, može uhvatiti korijena i raširiti se – do mjere njezina usvajanja kao neupitne istine i nepropoznavanja uvijek prisutne i u njoj ugrađene opasnosti razbuktavanja zla. Paralela istočnoevropskog populizma s agresivnošću i beskrupuloznošću kojom je ranije spomenuti cionistički super-narativ dokinuo pluralitet i diverzitet židovske tradicije (posebno to vrijedi za pripovjedačku, oralnu kulturu Jidiša) može nas dovesti do zaključka da je za Sivana cionizam jedinična mjera nacionalizma u suvremenom svijetu.

Je li to istina ili ne i nije ključno, jer Sivan problem postavlja na dublju i univerzalniju razinu. Vraćajući se na određeni način na Juvenalovo pitanje o pretorijanskoj Gardi – “tko će nadzirati nadzirače?” – svojim filmovima o izraelsko-palestinskom sukobu, kao i onima o genocidu u Ruandi [“Itsembatsemba, Ruanda jedan genocid kasnije” (1996.) i “Burundi pod terorom” (1997.)] i najsvježijima o (post)socijalističkim evropskim društvima p(r)okazuje kako se dogovoreni garanti društvene zaštite – pravo, red i poredak – nepodnošljivom lakoćom pretvaraju u sredstvo nasilja, zločina i genocida: manifestne oblike upravo onoga što bi trebali spriječiti. [Igor Marković]