Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 520

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 535

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 542

Deprecated: Assigning the return value of new by reference is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 578

Deprecated: Function set_magic_quotes_runtime() is deprecated in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-settings.php on line 18

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_Page::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1199

Strict Standards: Declaration of Walker_PageDropdown::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1244

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_Category::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1391

Strict Standards: Declaration of Walker_CategoryDropdown::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/classes.php on line 1442

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class wpdb in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/wp-db.php on line 306

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Object_Cache in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/cache.php on line 431

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::start_lvl() should be compatible with Walker::start_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::end_lvl() should be compatible with Walker::end_lvl(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::start_el() should be compatible with Walker::start_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Declaration of Walker_Comment::end_el() should be compatible with Walker::end_el(&$output) in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/comment-template.php on line 1266

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Dependencies in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/class.wp-dependencies.php on line 31

Strict Standards: Redefining already defined constructor for class WP_Http in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-includes/http.php on line 61
human rights film festival » Blog Archive » pogled kroz zid: rascijepljeni suveren i zatamnjeno staklo
Strict Standards: Non-static method TanTanFlickrDisplayBase::headTags() should not be called statically in /home/mochvara/public_html/humanrightsfestival.org/old/06hrff2009/wp-content/themes/cleanhomepro/photoalbum-resources.php(231) : runtime-created function on line 1

pogled kroz zid: rascijepljeni suveren i zatamnjeno staklo

Uz temu Gaze i izraelske okupacije prenosimo tekst izraelskog arhitekta i teoretičara Eyala Weizmana, inače bliskog suradnika našeg gosta Eyala Sivana.

***

Izraelski i palestinski dužnosnici zaduženi za mir na sastanku u Oslu 1993 godine su, bez ijedne zajedničke točke, postigli jedan od arhitektonski najsloženijih rezultata okupacije. Članak X prvog Aneksa sporazuma iz Gaze-Jerihona (također poznat i kao Oslo I) naslovljen je “Prolazi” i bavi se preklapanjima između različito ograđenih teritorija, napose vezama između “izvanjskog” svijeta i područja koja su prepuštena da bi se ograničila palestinska kontrola (1). Arhitektura terminala koja svjedoči o takvim vezama smišljena je da bi se riješio strukturalni paradoks nastao kao posljedica naizgled proturječne želje za ostvarivanjem palestinske suverenosti dok, s druge strane, i dalje postoji izraelska sigurnosna kontrola. Za Palestince granični prijelazi predstavljaju utjelovljenje žurno nastale potrebe za vlastitim nadzorom, dok su pak za Izraelce oni artikulirali nov sigurnosni koncept koji je izravno, na kopnenoj razini, uspostavljao kontrolu palestinske populacije na novouspostavljenoj Palestinskoj Samoupravi. Arhitektura o kojoj su se obje strane složile odražava sporazum postignut u zadnjem trenu, upravo pred planiranu ceremoniju njegova potpisivanja u Bijeloj Kući. Izraelci su trebali “biti odgovorni za sigurnost prijelaza, uključujući i terminal” (opisan kao veliki vojni kamp), kao i za pravo odlučivanja tko ima pravo prijeći granicu, a Palestinci su ga trebali nadzirati te su palestinske nacionalne oznake trebale biti jedine vidljive s dolazne strane. (2)

Članak X vrlo detaljno opisuje dijagram linije koja razdvaja prijelaz na različito obojene linije i prolaze, tvoreći tako složenu koreografiju putova kretanja i sigurnosnih točaka koje putnike razdvajaju prema teritorijalnim definicijama iz Sporazuma u Oslu između različitih vrsta klasificiranja Palestinaca odvojenih na temelju mjesta u kojima su registrirani: Gaza, Istočni Jeruzalem, Zapadna Obala pod izraelskom kontrolom (područje C), autonomna Zapadna Obala (područja A i B), te naposljetku, putnici s VIP statusom. Sukladno Članku X, Palestinci koji dolaze na prijelaz ne bi mogli vidjeti izraelsko osiguranje koje ima potpuni nadzor. Iako prisutni na čitavom području terminala/kampa, izraelski agenti sigurnosti su prema sporazumu trebali biti “odvojeni” od putnika “zatamnjenim staklom” (3). Putne isprave Palestinaca koji prelaze terminal/kamp treba “pregledati izraelski policajac koji bi također provjerio i njihov identitet čineći to ne neizravan i nevidljiv način” (4)

Most Allenby koji spaja obale rijeke Jordan glavna je veza između Zapadne Obale i Jordana. Ondje je Članak X primijenjen na ovaj način: nekoliko međusobno povezanih soba (djelomice ostakljenih zrcalima kroz koja se vidi samo s jedne strane) smješteno je na različita sjecišta prolaza kroz terminal. Pristup tim sobama moguć je kroz crna vrata. Prema spomenutom članku, Palestinci koji dolaze vidjeli bi samo “palestinskog policajca i podignutu palestinsku zastavu” (ali također i portret Jasera Arafata na pozadini Novoga Hrama u Jeruzalemu kao što sam imao prilike vidjeti 1999 godine). Policijska kontrola nalazi se ispred jednog od nekoliko zrcala s ostakljenom stranom nasuprot prostoriji za “ulazak putnika”. Zrcala su postavljena tako da izraelska sigurnosna služba ne vidi samo palestinske putnike nego i (što je mnogo važnije) palestinsku policiju.

Izraelski novinar Gideon Levy 1999. godine opisao je ritual prolaska. (5) Palestinski granični policajac koji stoji iza velikog pulta prima pasoš putnika koji stoji u redu, proučava ga i nakon toga spusti u ladicu skrivenu iza pulta. Ladica se potom pomiče na drugu stranu, u sobu u kojoj je izraelska služba sigurnosti. Ondje se provjeravaju podaci iz pasoša i donosi se odluka o ulasku putnika u zemlju, a pasoš se vraća s jednim od dva šarena papira. Palestinski policajac nakon toga pušta putnika ili mu pak uskraćuje ulazak, udarajući štambilj u pasoš. Palestinski policajci su ovlašteni za neke sigurnosne provjere, ali Članak X izraelskom sigurnosnom osoblju omogućava da izađu iz sobe sa zatamnjenim staklom u glavnu prostoriju ukoliko uoče neku potencijalnu opasnost. Njima je čak dopušteno korištenje oružja kao “krajnje mjere” (6).

Arhitektura terminala predstavlja dijagram političke transformacije iz perioda Sporazuma iz Osla kojim su stvoreni novi odnosi moći. Za razliku od mehanizama discipline i kontrole kojima se moć željela učiniti vidljivom ali neprovjerljivom, arhitektura ovog terminala/kampa smišljena je da od putnika sakrije mehanizam moći i kontrole. Ovdje moć nije vidljiva niti ju se može provjeriti. Cilj arhitekture/procesa terminala/prolaza nije disciplinarni mehanizam proveden nad palestinskim građanima, nego se sastoji u tome da ih se navede na krivi trag s obzirom na to gdje se zaista nalazi stvarno središte moći te da ih se uvjeri kako ih pregledava samo jedna strana dok ih u stvarnosti nadzire ona druga. Znakovito je da osoba koja mora internalizirati disciplinarnu moć nadzora nije palestinski građanin nego zastupnik palestinske vlasti. Takvu hijerarhiju moguće je razumjeti u odnosu spram gotovo majčinske retorike s kojom je nastupao Izrael zastupajući stav kako je Sporazum iz Osla pokušaj inauguracije palestinskog autoriteta u razdvojenom svijetu u kojem bi oni trebali igrati ulogu razdvojeni od izraelske moći. (8)

U logici prostora i postupku prijelaza terminala/kampa utjelovljen je pokušaj razdvajanja jedinstvenog koncepta suverenosti (u ovom slučaju, suverenosti ratobornog zavojevača) na funkcije sigurnosne kontrole i svakodnevne civilne uprave. Izrael je iskoristio palestinsku želju za samo-odlučivanjem da bi Palestince nagnao da sami provedu svoju kontrolu te da time prihvate ove dijelove suverenosti kao varijantu manjeg zla koje će nakon toga osloboditi Izrael dužnosti koje od njega zahtijeva međunarodno pravo kao zemlje koja provodi okupaciju. (9)

Tijekom tih godina implementacije Sporazuma iz Osla, izraelska se sigurnosna kontrola uvukla u procijepe i pukotine palestinskih naseljenih centara i usidrila u naseljenim područjima. S tih je mjesta vladala upravljajući raznim oblicima protoka: novca, rada, ljudi, dobara, vode, energije i otpada. Terminal/kamp na mostu Allenby predstavlja tek jedno čvorište u složenom sustavu pravnog, prostornog i ideološkog aparata Sporazuma iz Osla kojim se Palestincima podjednako upravlja i “proizvodi” ih se kao subjekte Palestinske Samouprave. Cjelokupni aparat upravljanja ne sastoji se samo od mreža koje tvore civilne strukture (broj zgrada u naseljima se udvostručio tijekom 1990-tih) poput novih prometnica i vojnika prisutnih na njima, nego (što je također znakovito) i od čitavog niza “pravnih” i birokratskih procedura kojima se pokušalo upravljati izraelskim doseljenicima i palestinskom stanovništvu na okupiranim teritorijima kao dvama teritorijima koji se preklapaju, ali u sve većoj mjeri funkcioniraju kao zatvoreni otoci, autarkične mreže. Cilj tog procesa bio je smanjivanje “razdora” između skupina i izbjegavanje (u onoj mjeri u kojoj je to moguće) primjene vojne sile. U sklopu tog većeg sustava arhitektura terminala djeluje podjednako kao ventil regulirajući protok palestinskih putnika i dobara pod labilnim i nepostojanim izraelskim sigurnosnim režimom, a istodobno, za one koji su kroz njega prošli ono postaje ideološki aparat čija je svrha udomaćiti vlast palestinske uprave.

Za razliku od stakala koja su prozirna samo s jedne strane (i koja smo navikli vidjeti u gotovo svakoj policijskoj stanici), kontrolne sobe i sustava za zadržavanje u pritvoru, “jednosmjerno” zrcalo na terminalu/kampu kod mosta Allenby funkcioniralo je kao međunarodni prijelaz posebne vrste. Zapravo, zrcalo nije postalo samo međunarodna granica, nego je samim svojim položajem i funkcijom preinačilo pojam granice i koncepta suverenosti. Upravo su u tom kontekstu “jednosmjerna” zrcala postala važnim sastavnicama u preinačavanju suvereniteta na liniji “rata protiv terora”, stvarajući u određenom spletu uvjeta, američku “politiku poricanja” (u izvjesnom smislu, klintonovsku) koja omogućava američkim agentima provođenje torture bez fizičkog kontakta. Proces kojeg je Busheva administracija nazvala “izvanrednom predajom” smišljen je zato da bi se zataškale nelegitimne metode “okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana zatvorenika u američkom zatočeništvu” prebacujući “osumnjičenike za terorizam” stranim vladama koje se koriste metodama mučenja (10). “Jednosmjerno” zrcalo iza kojeg američki agenti i stručnjaci za psihologiju promatraju, a možda čak i provode mučenja u zatvorima u Saudijskog Arabiji, Maroku ili Siriji, na učinkovit način predstavlja širenje američkih granica (11) i djeluje kao medij kroz kojeg se prelama nekoć jedinstvena, a sada rascijepljena suverena moć.

Slično, ako ne i složenije širenje dometa moći uspostavljeno je ostakljenim zrcalima na terminalu/kampu Allenby Bridge. Iako Članak X palestinskoj vlasti omogućava djelovanje, ono je samo po sebi znakovito (12). Dok je izraelska sigurnosna kontrola uvijek bila izravno usmjerena prema okupiranom palestinskom području i njegovim stanovnicima, izraelski ideološki projekt to nikad nije bio. Pokušaj “proizvođenja” i discipliniranja političkog subjekta razlikovao se od sigurnosne kontrole koja je na pojedince djelovala metodama prijetnje i nasilja (13). Palestinci koje je zahvatio Sporazum iz Osla i dalje su bili podvrgnuti izraelskoj sigurnosnoj dominaciji time što su bili izloženi prijetnjama izraelskim vojnim akcijama, ali nisu bili i njihovi subjekti. Sporazum iz Osla je tako sastavljen da se Palestinci više ne bi identificirali samo kao pojedinci izloženi vojnoj sili, nego i kao politički subjekti podložni stranoj vojnoj moći. Ovakav rascjep između funkcija discipliniranja i kontrole stoga izbjegava narativ koji nam govori o evoluiranju “društva discipline” u “društvo kontrole” (14), čineći stoga da oboje zajedno postoje kao dvije manifestacije vertikalno ustrojenog suvereniteta koji je ovdje horizontalno razdvojen na dvije strane zahvaljujući ostakljenom zrcalu.

Tijekom druge intifade (ustanka, pobune) neprekidno je bila na djelu izvanredna klauzula koja je Izraelcima omogućavala da uđu na terminal. U rijetkim prilikama kad je terminal bio otvoren za promet, Palestinci su se morali izravno obratiti izraelskoj graničnoj policiji bez posredovanja palestinske policije (15). Iako je teror druge intifade ustoličio sigurnosno stanje “neprekidne opasnosti” što je dovelo do potpunog sloma političkih pregovora i naposljetku do sadašnje izraelske politike jednostranog odlučivanja, najvažniji aspekt Sporazuma u Oslu ostao je netaknut: palestinska vlada je i dalje zadužena za sva civilna pitanja i podvrgnuta učinkovitoj izraelskoj dominaciji na sigurnosnom području i mjerama kontrole. Pitanje je li palestinska vlast u sukobu s Izraelom i je li Izrael spreman s njom pregovarati, sporedna su pitanja u usporedbi sa situacijom koju stvara i svakodnevno potvrđuje sama činjenica njena postojanja.

Izgradnja granice koja razdvaja Zapadnu Obalu ponavlja neke karakteristike terminala/kampa. Neprozirni betonski zidovi sadrže uređaje za nadzor i radare usmjerene na palestinske gradove i sela na drugoj strani. Uzorak na kojem su izgrađene takve prepreke i ograde počiva na načelu “topografskog nadzora i kontrole” koji naoružanim patrolama omogućava “vizualnu dominaciju” s povišenog položaja, istodobno onemogućavajući Palestincima da bace pogled “preko brda” na “izraelsku” stranu (16). Biometrijski dokumenti koji bi Palestincima omogućili prelazak granice uistinu bi omogućili da izraelski demografski podaci o Palestincima budu mnogo cjelovitiji nego što bi to ikad mogli učiniti sami Palestinci. Još jedna sličnost sa sigurnosnim mjerama na terminalu/kampu je iznimna klauzula koju su Palestinci potpisali u Oslu, a odnosi se na to da Izraelcima osigurava pravo na “brzu potragu” u slučajevima iznimne opasnosti o čemu mogu odlučiti sami Izraelci i koja im u tom slučaju omogućava prelazak zida i ulazak u palestinska područja i pretraživanje domova u potrazi za sumnjivcima te njihovo odvođenje u Izrael u svrhu ispitivanja i pritvaranja (17). Zapravo, preduvjet izraelske politike djelomične evakuacije (kako je to nedavno priznao izraelski trust mozgova zadužen za sigurnost) jest u tome da se sačuva sigurnosna dominacija u području koje je prethodno evakuirano. “Bili mi fizički prisutni na tim područjima ili ne, moramo u svakom slučaju biti spremni demonstrirati našu moć kontrole i utjecaja, ulazeći kad god to bude bilo potrebno” (18). Sigurnosna doktrina koja podiže zidove i smišljeno ih “odzida” (ovaj izraz posuđujem od Gordona Matta-Clarka), koja zidove shvaća kao nešto prozirno i propusno s jedne strane (ali ne i s druge), utjelovljuje istu onu logiku koja je postavila ostakljena zrcala na terminalu i nakon toga je proširila. Međutim, arhitekturu terminala/kampa ne bi smjeli shvatiti kao metaforu za okupaciju, kao njenu geografiju ili aparate koje ona odražava, nego radije kao dio njene fragmentarne logike koja se ponavlja.

Zbog čega sigurnosna kontrola želi biti nevidljiva? Četvrta ženevska povelja iz 1949. godine u kojoj se definira međunarodno pravo u uvjetima ratne okupacije, od okupatora zahtijeva da preuzme odgovornost nad upravljanjem institucijama (dobrobit, zdravstvena skrb, sudstvo i obrazovanje, da spomenem samo neke) koje upravljaju životima zemlje koja je okupirana (19). Međutim, s obzirom na rastuće troškove upravljanja populacijom od tri i pol milijuna Palestinaca i nasilan otpor tijekom dvije intifade (od 1987 do 1993 te od 2000 do danas), Izrael se želio riješiti tih troškova i odgovornosti koje je imao kao okupatorska sila. Dok su pretjerane izraelske sigurnosne mjere ranije rukovođene (makar i u vrlo maloj mjeri) zabrinutošću za ekonomske i funkcionalne učinke, danas se sigurnosna kontrola provodi bez obaveza koje za sobom povlači upravljanje i stoga slobodno može prodrijeti u svaki segment palestinskog života, te shodno tome rasplamsati palestinsku ekonomsku situaciju bez da je prinuđena platiti cijenu negativnih učinaka za vlastitu ekonomiju (20).

Nakon Osla, izraelske sigurnosne mjere u potpunosti su počele utjecati i upravljati palestinskom ekonomijom i mobilnošću njene radne snage (21). To je dovelo do privremenog/trajnog zatvaranja koje je okupirane teritorije odvojilo od ostatka svijeta, ali i (što je najvažnije) od izraelskog tržišta rada. Za vrijeme druge intifade, pokušajem da izolira i rascjepka palestinski otpor i još više smanji mogućnost za samoubilačke bombaške napade u izraelskim gradovima, izraelska je obrambena služba rastvorila unutarnju matricu palestinskog društva složenim i sveprisutnim sustavom zatvaranja prometnica i ograničenja u prometu koje je palestinsku ekonomiju praktički dovelo na mrtvu točku (22). Time što je nametnuta “s vrha” a provedena “iznutra”, izraelska primjena sigurnosnih mjera u potpunosti je upropastila palestinsku ekonomiju i bilo kakvu mogućnost djelotvorne lokalne vlasti. Upravljanje Zapadnom obalom i Gazom svedeno je na neprekidne palestinske i međunarodne napore za rješavanjem krize. Ova naredna kriza smatrala se (kako u Izraelu, tako i u međunarodnoj zajednici) “humanitarnom” krizom, kao da je njen uzrok neki misteriozni prirodni fenomen, iako su njeni uzroci bili jasno vidljivi i utjelovljeni u političko-vojnom stanju koje sam gore opisao. Proglašavanje takve krize “humanitarnom” predstavlja eminentno politički izbor pokroviteljskih zemalja koje su time Izrael htjele osloboditi njegove odgovornosti i ujedno potkopati svoj vlastiti potencijalni politički utjecaj na situaciju. Troškovi obuzdavanja te krize stoga su na lak način prebačeni međunarodnoj zajednici koja se osjećala obvezanom da pomogne palestinskoj vlasti koja se borila na svom teritoriju (23). Većina od 800 miliona dolara koje međunarodna zajednica svake godine donira palestinskoj vlasti potroši se na obuzdavanje krize, a dio od te svote je, za divno čudo, predviđen za popravljanje štete koje uzrokuju povremeni ali ustrajni izraelski vojni prodori na palestinski teritorij (24). Međunarodne organizacije i nevladine udruge koje se bave humanitarnom pomoći stoga moraju tražiti “sigurnosni prolaz” od Izraela da bi mogle ući na okupirane teritorije i da bi se na njima mogle kretati i djelovati. Upravo pomoću ovog upravljanja međunarodnom pomoći (putem krinke sigurnosti) Izrael i dalje nadzire palestinsku ekonomiju, a time i život u Gazi i na Zapadnoj obali. Kao što je zapazila Ariella Azoulay, iako je okupirane teritorije dovela gotovo do ruba gladi širokih razmjera, izraelska vlada pokušava kontrolirati protok ljudi, novca i pomoći na način sprečavanja da dođe do takve teške krize, jer bi u suprotnom došlo do međunarodne intervencije (najvjerojatnije UN-a) (25). Okupacija se stoga doživljava kao “upravljanje katastrofom” i razinama krize.

Uspjeh Hamasa na palestinskim izborima 2005. godine nije znak urušavanja sustava “nadomjesnog” suvereniteta, nego paradoksalno, njegovu kulminaciju. Postojeća palestinska vlast koja ima “vladu” i “parlament” (čija “ideologija otpora” više negoli sve ostalo potvrđuje stupanj njene nezavisnosti) prikriva stvarnost društvene i političke fragmentacije i kaosa. Više nema nadzora ni nad lokalnim bandama niti nad humanitarnim akcijama. Pokušaj “proizvođenja” Palestinaca kao suverenih subjekata na paradoksalan je način doveo do njihova postajanja objektima humanitarne pomoći. Štoviše, moglo bi se reći da je Palestinac konstituiran kao politički subjekt samo u onoj mjeri u kojoj je on objekt humanitarne pomoći. Gledano iz ovakve subjekt/objekt perspektive, Palestinac postaje u najvećoj mjeri izložen represiji i okupaciji upravo u onom trenutku kad se sâm doživljava najviše slobodnim od nje.

Ovom analizom želio sam ukazati na problem Palestinaca koji svjesno odbacuju palestinsku upravu sve dok se u cijelosti ne stvore uvjeti za potpunu suverenost, a istovremeno se odgovornost za upravljanje prebacuje u izraelske ruke. Iz palestinske perspektive, prihvaćanje teritorija ograđenog zidom, prostorno nadziranog, infrastrukturno zavisnog i sigurnosno nadziranog kao “države”, u većoj mjeri izokreće logiku koju sam prethodno spomenuo negoli što učinkovito donosi njezinom razrješenju. Poziv za uspostavljanjem veze između koncepata sigurnosne kontrole i vlade, kao i upravljanje takvim rascjepom u suverenosti ne predstavlja poziv za povratkom devetnaestostoljetnog imperijalizma sa svim njegovim tehnologijama upravljanja i proizvodnje kolonijalnih subjekata, već poziv za uspostavom moći koja bi ili preuzela punu odgovornost (ako već preuzima sigurnosnu kontrolu u svoje ruke), ili pak izbjegla “sigurnosno” djelovanje u situacijama kad nije u mogućnosti ili u poziciji da ga provede.

Palestinski sociolog Elia Zureik koji je pisao o terminalu Allenby Bridge, spomenuo je kako su Palestinci s kojima je razgovarao zapravo bili posve svjesni njegove stvarne arhitekture. Posljednje motrište u ovom eseju bit će stoga njegovo: u kasno popodne, kad su zrake sunca padale na vanjski prozor izraelske kontrolne sobe gledajući na zapad, svjetlosni snop između sobe i zamračene prostorije za putnike gotovo je izjednačio jačinu rasvjete, tako da je ostakljeno zrcalo postalo dovoljno prozirno, omogućujući da se izvana nazru obrisi izraelskih agenata sigurnosti, a s njima i cjelokupna lakrdija ove “zamjenske” suverenosti.

[prijevod Tonči Valentić]

Bilješke

1) Sporazum Gaza-Jerihon, aneks I: Protokol o povlačenju izraelskih vojnih snaga i sigurnosni uvjeti, članak X: Prolazi, http://telaviv.usembassy.gov/publish/peace/gjannex1.htm.

Tijekom perioda koje je u sporazumu navedeno kao “prijelazno”, Izrael je odgovoran za kopnene prijelaze između palestinskih teritorija i Egipta i Jordana, kao i (s nekim izmjenama) za terminal na morskom prijelazu Gaze (koji nikad nije izgrađen) kao i na svim palestinskim aerodromima (jedini palestinski aerodrom – Dahanieh u Gazi – bio je zatvoren i nakon toga bombardiran tijekom početka intifade 2000 godine).

2) Sporazum Gaza-Jerihon, aneks I, članak X, klauzula 2.b.1.

3) Sporazum Gaza-Jerihon, aneks I, članak X, klauzula 3.d.2.U klauzuli 1.d nadalje stoji da su “dvije strane odlučne poduzeti sve u njihovoj moći da se očuva dignitet osoba koje prolaze preko graničnih prijelaza. Do daljnjeg, ovaj mehanizam će se uvelike oslanjati na brze i moderne procedure”.

4) Sporazum Gaza-Jerihon, aneks I, članak X, klauzula 3.d.1.

5) Gideon Levy, “Twilight Zone: More Than Meets the Eye”, Ha’aretz, 3. rujna 1999. V. također i opis terminala u sjajnom članku o tehnologijama nadzora u Izraelu i na okupiranim teritorijima: Elia Zureik, “Constructing Palestine through Surveillance Practices”, British Journal of Middle Eastern Studies 28 (2001): 205-227.

6) Sporazum Gaza-Jerihon, aneks I, članak X, klauzule 3.e, 9.c.

7) Michel Foucault, Discipline and Punish: The Birth of the Prison, prijevod Alan Sheridan (New York: Vintage, 1977). (usp. hrv. izdanje: Michel Foucault: Nadzor i kazna, Zagreb, 1994.)

8.  Spomenuti članci iz Osla su na ovaj način predstavljeni Palestincima i stranim vladama. Na domaćem terenu su nedvojbeni predstavljeni kao opake sigurnosne mjere.

9) Četvrta povelja iz Ženeve (12 kolovoz 1949), dio III/odjeljak III: Okupirani teritoriji, http://www.yale.edu/lawweb/avalon/lawofwar/geneva07.htm.

10) Dopuna na povelju Pentagona za 2005 godinu sponzorirana od senatora Johna McCaina (R-Arizona) zabranjuje “okrutan, nehuman i degradirajući tretman” zatočenika u SAD-u, ali ipak omogućava takav tretman kad se zatvorenici ne nalaze na području SAD-a. Ova je povelja proglašena kao nemoguća za provođenje posebno sastavljenim protu-amandmanom, Graham-Levin amandmanom kojim se želi ograničiti pravni nadzor.

11) Glavni američki projekt stvaranja “virtualne granice” želi proširiti mrežu američkog nadzora te prikupiti i podijeliti gomile biometrijskih i ostalih podataka, tako da se “teroriste” može identificirati i presresti dok se nominalno još nalaze u “inozemstvu”. V. Eric Lichtblau i John Markoff, “Accenture Is Awarded U.S. Contract for Borders”, New York Times, 2 lipnja 2004.

12) Loius Althusser, “Ideology and Ideological State Apparatuses”, u: Mapping Ideology, ur. Slavoj Žižek (London: Verso, 2000), 105-137.

13) Ariella Azoulay i Adi Ophir, “The Monster’s Tail”, u: Against the Wall, ur. Michael Sorkin (New York: The New Press, 2005), 3-4.

14) Gilles Deleuze, “Postscript on the Societies of Control”, October 59 (zima 1992): 3-7.

15) Nedavne transformacije u nekoliko terminala/kampova diljem okupiranih teritorija uključivale su zamjenu izraelskih graničnih policajaca s izraelskim civilnim zaposlenicima čija je zadaća bila voditi terminal. Postavljeni su u kabine načinjene od zaštitnog stakla otpornog na metke koje nije smišljeno zato da bi skrivalo njihovu prisutnost, nego je toliko tanko da i nehotice djeluje kao ostakljeno zrcalo.

16) Osnovni taktički smisao postavljanja fortifikacijskih linija je širina. Nasuprot uobičajenoj percepciji, linija koju treba obraniti ne smije ići uz rub vrha brda nego nagnuta otprilike tri četvrtine u odnosu na smjer iz kojeg dolazi prijetnja. To je zbog toga što se obrisi vozila i pješadije ne mogu vidjeti nasuprot suncu u pozadini. S obzirom da utvrde i prepreke uključuju ceste u njihovom punom profilu (barijeru na Zapadnoj obali usporedo prate tri prometnice), njihov smjer također mora biti u skladu s ograničenim kretanjem vozila kojima je granica uspona 9 stupnjeva. Još jedan problem koji se tiče nadzora, policije i kontrole palestinskih teritorija nakon narednog stupnja evakuacije naseljenika odnosi se na prijenos i translokaciju kopneno-teritorijalnih mehanizama kontrole na one zračne, pa stoga dolazi do premještanja izraelskih vojnih snaga na palestinski zračni prostor.

17) Obostrani izraelsko-palestinski Sporazum o Zapadnoj obali i pojasu Gaze (”Oslo II”-9/28/95) aneks I, članak XI, dio (a)-(b), http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Peace/interimtoc.html. Ovo je dodatno osnaženo novim tehnologijama zasnovanim na ultrazvuku i razvijenim u Izraelu koje bi omogućile vojnicima da vide kroz betonske zidove i zidove od cigle, te da čak i pucaju kroz njih. V. Eyal Weizman, “Lethal Theory”, LOG Magazine, travanj 2005, 74.

18) Yedidia Ya’ari i Haim Assa, Diffused Warfare: War in the 21st Century (Tel Aviv: Miskal-Yediot Aharonot Books i Chemed Books, 2005), 146; moj prijevod.

19) Četvrta Ženevska povelja. Ovdje su od posebna značaja članak 55 (”U punom opsegu svih raspoloživih sredstava, okupacijske snage obvezne su stanovništvu osigurati hranu i medicinsku pomoć; napose su obvezne osigurati nužne zalihe hrane i medicinsku pomoć kao i ostale potrepštine ukoliko sredstva na okupiranim teritorijima nisu adekvatna”) i članak 56 (”Okupacijske snage obvezne su osigurati i održavati medicinske i bolničke usluge, javno zdravstvo i higijenu na okupiranim teritorijima”). Za detaljniju analizu v. Eyal Benvenisti, The International Law of Occupation (Princeton: Princeton University Press, 1993), 7-25 i 107-148. Iako je nakon 1967. godine izraelska vlada odbijala primijeniti Ženevsku konvenciju na Zapadnu obalu i Gazu (tvrdeći kako ondje prije okupacije nije postojao nikakav međunarodno priznat oblik suverenosti), ipak se obvezala prihvatiti ono što je nazvala “humanitarnim” klauzulama povelje i preuzela upravljanje na tim područjima.

20) Krovni pojam sigurnost u ovom se kontekstu odnosi na različite koncepte od kojih se mnogi razlikuju od uobičajene upotrebe tog termina (zaštita od tjelesne boli ili prijetnja vlasništvu) i zalaze u područje političkih i ideoloških koncepata usmjerenih na očuvanje političke stabilnosti. Međutim, u kontekstu ovog sukoba ne može se povući jasna granica između sigurnosnih i političkih pitanja. Akcije koje poduzima Izrael u svrhu širenja svoje strategije shvaćene su kao one koje su povezane s idejom kolektivne sigurnosti. Često puta djelovanje koje je u osnovi političko može izazvati reakciju koja dovodi do daljnjeg razvijanja mjera utemeljenih na sigurnosnim pitanjima.

21) Leila Farsakh, “The Economics of Israeli Occupation: What Is Colonial about It?” (predstavljeno na “Comparative Occupations: Chechnya, Iraq, Palestine, Governing Zones of Emergency” radionici, Institut za Bliski istok, Sveučilište Harvard, 25-26. veljače 2006). Nakon Osla Izrael je počeo zamjenjivati svoju slabo plaćenu palestinsku radnu snagu s radnicima koji su dolazili uglavnom iz Afrike i jugoistočne Europe.

22) Bruto nacionalni domaći dohodak (BDP) na Zapadnoj Obali i Gazi u periodu između 1999. i 2005. godine opao je za otprilike 30 posto. 2005 godine nezaposlenost na području pod Palestinskom Samoupravom iznosila je 23 posto (20% u Gazi i 29% na Zapadnoj obali), s 56% stanovništva ispod granice siromaštva (predviđa se da će u iduće dvije godine 75% stanovništva biti na granici siromaštva), što je dvostruko više nego prije druge intifade (22 posto). Prema podacima Svjetske banke, glavni razlog se nalazi u ograničenjima kretanja ljudi i dobara. V. World Bank, West Bank and Gaza Economic Update and Potential Outlook, 15 ožujak 2006, http://www.worldbank.org/we.

U nedavnom izvještaju United Nations Relief and Work Agency (UNRWA) upozorava se na manjak temeljnih prehrambenih namirnica zbog često zatvorene granice i nemogućnosti da se hrana iz Egipta dopremi u Gazu. V. http://un.org/unrwa/news/index.html.

23) Ariella Azoulay, “Hunger in Palestine: The Event That Never Was”, u: Territories, Islands, Camps and Other States of Utopia, ur. Anselm Franke, Rafi Segal i Eyal Weizman (Köln, Njemačka: Walter Koening, 2003), 154-157.

24) Ova situacija se nalazi u središtu onog što Rony Brauman, David Rieff i ostali nazivaju “humanitarnim paradoksom”, dilemom s kojom se suočavaju humanitarne organizacije i nevladine udruge koje djeluju u ratnim područjima, koja se sastoji u tome da djelujući samo na humanitarnoj razini (humanitarne nade o boljem pristupu mjestima krize na temelju predstavljanja humanitarne zone kao apolitičnog, neutralnog prostora), neće moći izbjeći političku instrumentalizaciju i stoga će možda i sami zaigrati ulogu moći. Štoviše, pokušajem da se izvuku iz situacija u kojima bi ih se moglo instrumentalizirati i u kojima bi mogli djelovati kao “svjedoci” (Braumanova pozicija), humanitarci se nalaze u opasnosti da sâmi politiziraju svoje djelovanje (Rieff). V. Rony Brauman, “From Philanthropy to Humanitarianism”, South Atlantic Quarterly 2/3 (proljeće 2004): 397-417; i David Rieff, A Bed for the Night: Humanitarianism in Crisis (New York: Simon and Schuster, 2002).

25) Demonstracija izraelske kontrole nad humanitarnim akcijama desila se u travnju 2006. kad su se lokalni palestinski zaposlenici UNRWA koji su bili zaduženi za hranu i zdravstvenu skrb oduprli koordiniranju djelovanja s Hamasom zbog toga što su se uplašili da bi ih to dovelo na crnu listu Izraela i SAD-a. Takav izostanak suradnje je spomenut kao jedan od vjerojatnih razloga za ubrzano širenje ptičje gripe u Gazi. Akiva Eldar, “Coming Soon: Kosovo in Gaza? Aid Organizations in Gaza Paralyzed Fearing Ties with Hamas-led Government”, Ha’aretz 4 travnja 2006. V. također Azoulay, “Hunger in Palestine”. David Shearer, šef UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) tvrdi kako je situacija u Gazi sve sličnija situaciji na Kosovu 1999. godine i da zahtijeva slične mjere onima koje su tamo poduzete, odnosno UN-ov mandat na tom području. OCHA, Izvještaj o situaciji u pojasu Gaze, 29 ožujak 2006, http://www.humanitarianinfo.org/opt/docs/UN/OCHA/ochaSR_Gaza290306.pdf