Položaj žrtve u suđenjima za ratne zločine _____ SRIJEDA_25.03._18:00

Ratni zločini i genocid nisu samo najstrašniji mogući oblici kršenja ljudskih prava, već su tokom 20. stoljeća bitno izmjenili i zapravo utemeljili jedno novo poimanje ljudskih prava - s obzirom da niti moralni imperativi a niti moderne nacionalne države nisu bile u stanju spriječiti masovne zločine (štoviše, upravo su moderne države često bile prepreka ostvarenju i osiguravanju ljudskih prava), suvremeno koncipirana ljudska prava počivaju na neizvjesnosti i svojevrsnoj neutemeljivosti, što ih dakako ne čini ništa manje potrebnim i aktualnim.

Neodložno suočavanje sa počinjenim zločinima i potraga za pravdom odvijaju se tako na vrlo nesigurnom terenu gdje se sukobljavaju često kontradiktorni društveni imperativi. Jedan mogući odgovor na takvu složenu situaciju predstavlja praksa tranzicijske pravde, ili pravde nakon rata, koja označava općeniti koncept nošenja s negativnim vidovima prošlosti, te napore njihova prevladavanja, odnosno, pravosudne i nepravosudne mehanizme jačanja vladavine prava i ostvarivanja pravde za žrtve putem suđenja za ratne zločine, dokumentiranjem stradanja, reparacijama, te institucionalnim reformama.

U procesu tranzicijske pravde posebno je istaknuto mjesto žrtava zločina, pa će u ovoj diskusiji istaknuti intelektualci/ke i aktivisti/kinje govoriti upravo o statusu žrtava u najvidljivijem segmentu suočavanja sa zločinima u prošlosti, a to su suđenja za ratne zločine.

* diskutiraju: Ksenija Turković, Zdenka Pantić, Zoran Pusić, Vesna Teršelič

* moderira: Srđan Dvornik