24. HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL, 30.11. - 6.12.2026.
igrani

Moja žena plače

Angela Schanelec
2026
.
I
Njemačka, Francuska
I
93
'

KRATKI SAŽETAK:

Sinopsis

Thomas, četrdesetogodišnji dizaličar, na poslu prima poziv: njegova je supruga Carla u bolnici i mora doći po nju. Zatekne je kako plače. Carla je doživjela prometnu nesreću u kojoj je poginuo David, njezin partner s tečaja plesa, s kojim je trebala razgledati kuću na selu.

Carla pokušava otvoreno razgovarati o svemu što se dogodilo, ali Thomas se sve više povlači u sebe, a dvoje ljudi koji dijele život sve teže pronalaze zajednički jezik. Angela Schanelec, snimajući na 35-milimetarskoj vrpci, pripovijeda ovu priču o gubitku, ljubomori i bliskosti kroz duge, suzdržane razgovore, geste, poglede i ono što ostaje izvan kadra. Kad likovi napokon zaplešu uz Leonarda Cohena, njihov ples postaje jedan od najljepših trenutaka filma.

Violeta Kovacsics s portala Otros Cines u filmu Moja žena plače vidi najbolji film u karijeri Angele Schanelec i djelo „neosporne ljepote“. Hvali preciznu režiju, kadriranje i ritam, kao i umijeće da se tuga i ljubavni lom pokažu naznakama, a ne izravno. Zaključuje da je riječ možda i o njezinu najemotivnijem filmu.

‍

‍

Biografija redateljice

Angela Schanelec (Aalen, 1962.) studirala je glumu u Frankfurtu i do 1991. igrala na pozornicama kazališta Thalia u Hamburgu, Schaubühne u Berlinu te kazališta u Kölnu i Bochumu. Režiju je od 1990. do 1995. studirala na berlinskoj Akademiji za film i televiziju (dffb), a od 2012. predaje narativni film na Visokoj školi likovnih umjetnosti u Hamburgu.

Snimila je filmove Sreća moje male sestre (1995.), Mjesta u gradovima (1998.), prikazan u programu Un Certain Regard u Cannesu, Moj spori život (2001.), Marseille (2004.), Poslijepodne (2007.), Orly (2010.) i Sanjani put (2016.). Za Bila sam kod kuće, ali (2019.) dobila je Srebrnog medvjeda za najbolju režiju na Berlinaleu, a za Music (2023.) Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij.

Schanelec je jedna od ključnih autorica tzv. berlinske škole. Njezini su filmovi eliptični i strogi u formi: priču grade od pomno odabranih kadrova, gesta i tišina, a gledatelju prepuštaju da sam poveže ono što nedostaje. Snimatelj njezina filma Music Ivan Marković ove je godine na HRFF-u i kao redatelj, s Obećanim prostorima.

Angela Schanelec svojevrsna je kućna autorica Human Rights Film Festivala: u posljednjih dvadesetak godina prikazali smo gotovo svaki njezin film – posljednji put Music 2023.

‍

Projekcija uz prisustvo autora i Q&A nakon filma.

Srijeda, 2. 12. 2026. u 22:30 | Kino Kinoteka

‍

• originalni naslov: Meine Frau weint (engl. My Wife Cries)

• režija: Angela Schanelec

• scenarij: Angela Schanelec

• uloge: Vladimir Vulević (Thomas), Agathe Bonitzer (Carla), Birte Schnöink (Andrée), Pauline Rebmann (Karen), Ben Carter (Laszlo)

• fotografija: Marius Panduru

• montaža: Angela Schanelec

• jezik: njemački

• titlovi: hrvatski

• žanr: igrani

• nagrade i festivali: Svjetska premijera: Berlinale 2026., glavni natjecateljski program

‍

FILMOVI IZ ISTE KATEGORIJE

ULAZ NA SVE PROJEKCIJE JE SLOBODAN
za projekcije u Kinoteci je potrebno preuzeti besplatne ulaznice na blagajni kina!