Tihi prijatelj

Odvijajući se u prostoru između osjetilnog i emotivnog, znanosti i poezije te promatranja i sudjelovanja, Silent Friend promišlja fenomen međusobne percepcije prirode i ljudskog svijeta. Ildiko Enyedi gradi film na dijalogu dviju svijesti - između takozvane fokusirane svijesti (svijesti reflekstora) i svijesti sjetljike, odnosno raspršenijeg i sveobuhvatnijeg razumijevanja okoline koja je jedna je od glavnih okosnica filma i njegova definitivna narativna linija.

U tom rasponu, pulsirajući između tematske i simboličke jasnoće te neuhvatljivosti i efemernosti, film postaje meditacija o razumijevanju ljudske prirode te njezine pozicije unutar (i u odnosu naspram) ostalog živog svijeta. Tematski fokus odnosa prirode i čovjeka nije romantiziran, već postaje aktivni i duboko promišljen element, ne negirajući njezinu začudnost i magičnost. Strukturu filma čine tri isprepletene radnje koje povezuje tema znanstvenog istraživanja, ali i društvene dinamike. U njima se zrcali razvoj ljudske misli – od promjene političkih i socijalnih normi do napretka istraživačkih metoda – ali i konstantnost osnovnih principa: znatiželje, suradnje i potrebe za povjerenjem.

U tom dinamičnom spletu različitih filmskih elemenata, Silent Friend se pretvara u meditaciju o međusobnoj povezanosti. Ljudi više nisu središnji akteri, već tek jedan od mnogih svjesnih i aktivnih organizama u mreži života. Enyedi nas poziva da svijet promatramo ne kroz hijerarhiju, nego kroz kolegijalnost postojanja – u kojoj je svaka biljka, stanica te svaki čovjek dio istog perceptivnog mozaika. Ovdje ne pobjeđuje konačna (znanstvena) spoznaja, već proces gledanja, trenutak otpuštanja često rigidnog fokusa na materijalnost, te otkrivanja svijeta kao zajedničkog prostora dišućih bića.